Stari zavičaj
Dalmacijo, zavičaju stari,
evo opet nostalgija peče,
zov iskona venama mi teče,
dan za danom u duši rovari.
Tamo južno, gdje vinoloza cvate,
gdje plavi Jadran žale oplakuje,
gdje u škrtoj zemlji smokva caruje,
tamo k tebi misli mi se klate.
Iako ti b’jelim svijetom bludim
i zavičaj tuđi meni posta dom,
svi kor’jeni moji u krilu su tvom.
Od zemlje do zemlje sad zato hrlim,
balansiram između dva svijeta,
stari kraju, moja molitvo sveta.
© Ante Gune Čulina
ODABIR KATEGORIJE